Ovdje cete naci nekoliko
pjesama poznatih svjetskih autora i jednu od mojih "kreacija" na dnu stranice.
Ako zelite dodati svoje pjesme, posaljite ih na moju e-mail adresu i bit ce objavljene sutradan.
Majko, da sam malo stene a ne tvoj sin,
i da gladan pridjem tvom tanjuru
da li bi me otjerala govoreci "Odlazi odavde ti malo zlocesto stene"?
Onda idi, majko, idi! Nikad vise ti necu doci kad me zoves
i nikad vise necu dopustiti da me hranis.
Da sam ja samo mala zelena papiga, majko, a ne tvoj sin
da li bi me drzala svezanog da ne odletim?
Da li bi zatresla prstom prema meni govoreci
"Kakva nezahvalna bezvrijedna ptica!
Samo grize lanac dan i noc!"
Onda idi, majko, idi! Ja cu pobjeci i odletjeti medju drvece
i nikad vise necu dozvoliti da me uzmes u svoje narucje.
Napisao:
Rabindranat Tagore. Preveo: Damir Kalajdzic
Zelja
Zelim da poslije snova
Ne ostane trag moj na tvom tijelu
Da poneses od mene samo tugu i svilu bijelu
I miris blag...
Puteva zastrtih liscem svelim
Sa jablanova
Ako netko zna
autora ove pjesme molim neka mi javi
Cuvam joj ruke, grlim je i trazim
Da poljupcima opljackam njen smijeh,
U narucju da otmem joj drazi
Da ispijem joj usne, tamne kao grijeh.
Ali tko nebu plavetnilo da uzme?
Ljepotu mi se dodirnuti htjelo,
Al' izmedj' ruku ona mi ispuze:
U rukama mi osta samo tijelo.
Gdje je ljepota? Gdje je njezin svijet?
Vracam se natrag prevaren i smozden.
Ah kako tijelom da dotaknem cvijet
Sto samo duh ga dotaknuti moze?
Rabindranat
Tagore, zbirka "Vrtlar"
Kada i zasto
Kada ti donesem sarene igracke, dijete moje,
onda razumijem otkud boja razigranim oblacima, vodi i cvijecu-
kada ti donesem sarene igracke, dijete moje.
Kada pozelim gledati kako pleses, ja zapjevam.
Onda zaista znam zasto je muzika u liscu i zasto talasi salju horove
svojih glasova u srce ustreptale zemlje-
kada zapleses uz moju pjesmu.
Kada spustim slatkise u tvoje zeljne ruke,
ja znam zasto postoji med u casici cvijeta,
i od kuda dolazi slast zrelog voca-
kada spustim slatkie u tvoje zeljne ruke.
Kada poljubim tvoje lice da izmamim osmijeh,
onda pouzdano razumijem cari neba u svjetlu zore
i slasti sto ih ljetni povjetarac donosi mome tijelu-
kada poljubim tvoje oci da izmamim osmijeh.
Rabindranat Tagore, Vrtlar. Prevao: Damir Kalajdzic
Fotografija
Kada se imala sreca kakva se rijetko javlja
Necije tijelo
I zemlja
I sve ostalo
I ostane samo fotografija
Onda je to, zaista, malo
Ako netko zna autora ove pjesme
molim neka mi javi
Suza
Ne nadnosi se nad vodu
Duboko je nebo pod tobom
I plove bijeli oblaci
Kao bijeli dani godine
Moze ti se uciniti
Da vidis suzu u oku
I kane suza u vodu
I citav zivot pomuti
Odose bijeli oblaci
Kao bijeli dani godine
Ako netko zna autora ove pjesme
molim neka mi javi
Nikad
Nikad, nikada vise ja te ugledat necu.
Nikad, nikada vise. Kako to zvuci muklo!
Bijedni ce prolazit dani, uzalud trazeci srecu citav ce zivot proci:
ja te ugledat necu.
Kad srce pritisnu boli,
uzalud trazit cu srecu u sjajnim ocima tvojim.
Tuzno je zvono tuklo...
Nikad, nikada vise ja te ugledat necu.
Nikad, nikada vise,
makar i srce puklo.
Ako netko zna autora ove pjesme molim neka
mi javi
Pismo bivsem prijatelju
Vec godinu u tudjini gnjiju
moje kosti, zedne rodnog neba.
Za kog kralja? Ciju otadzbinu?
Pored Bosne druga mi ne treba!
Prijatelju, na cije ce ruke
pasti bombe iz tvog aviona?
Na njen mezar? Na tezacke muke
il na konvoj "Lego" kamiona?
Nikad vise ljubiti me nece
vrele usne, oci od plamena.
Nekad moje, sad su tudje zjene
pod bijelim plastem-od kamena.
Sjecas li se, bivsi prijatelju
onih starih olimpijskih jela?
Pod njima je navijala s zarom
za Stenmarka nasa druzba cijela.
Danas orden za zasluge nosis.
Za rusenje grada Sarajeva!
Oprastam ti. Nek te to ne brine.
Ti ces proci al jedno upamti:
Onog dana kad utihnu mine
dva ce sunca iznad Bosne sjati.
Damir Kalajdzic, Zagreb 1993
Pjesme 2
