Pjesme 2
Home Ko je Damir? Vicevi Pjesme Pjesme 2 Umjetnost Bosanski Chat

 

Molitva

Tamo gdje je misao bez straha i glava se drzi uspravno
Gdje je znanje besplatno
Gdje svijet jos nije polomljen u komade
Tijesnim poznatim zidovima
Tamo gdje rijeci izlaze iz dubine istine
Gdje neumorna teznja pruza svoje ruke prema savrsenstvu
Gdje bistra struja razuma jos nije izgubila put
U turobnoj pustinji mrtvih navika
Tamo gdje je um vodjen tvojom rukom
U uvijek rastucu misao i akciju
U tom slobodnom raju, moj Oce,
Probudi moju zemlju

            Rabindranat Tagore, zbirka Gitandjali. Preveo Damir Kalajdzic

Miholjsko ljeto

U pola jedan je posla sa casa klavira, i onda korakom merila grad
I usput gledala izloge, pardon, svoj odraz u njima
U kosi jos, poput venca, ona molska kadenca
Mala vracka, da, upravo tad
Uz kafe 'kibic', polagano, nadodje on kao plima

Tajne su tu zato da ih neko nasluti,
Postoji rec koja vredi tek kad se ocuti
Bogu je kanuo caj, svud je prsnuo sjaj, jedan platan ce ostati zlatan
Ona kroz smeh cvrsto svoju kajdanku stisce
Ne drhti on, to je samo to uvelo lisce
Blazeno Miholjsko leto, jedno i sveto za njih

A on je nosio naglas svojih skoro osamnaest, sve cesce mu govore Vi
Beges u grudima udara, bije u bronzane zice
U dzepu sretni staklenac, ko ono- novcic i zdenac
Mala vracka, kad nestanu svi
A ona bane ko lupez i prospe mu kosu u lice

Tajne su tu zato da ih neko nasluti,
Postoji rec koja vredi tek kad se ocuti
Bogu je kanuo caj, svud je prsnuo sjaj, jedan platan ce ostati zlatan
Ona kroz smeh cvrsto svoju kajdanku stisce
Ne drhti on, to je samo to uvelo lisce
Blazeno Miholjsko leto, jedno i sveto za njih

Kao osrednji klosar, malo prosed i postar, na uglu sam zastao sam
Ne tako dobar oktobar i misli, sve u ruskom stimu
A onda shvatih, na prepad, da te volim ko nekad
Vreme samo raspiruje plam
U meni miholsko leto, to prkosno sunce pred zimu...

                                            Djordje Balasevic